žarenje u odsustvu jezika
noć je izmilila sa namjerom stezanja vrata
noć je prevarena i zarobljena u funkciji plašta
junački plašt nameće svrhu pojavnim oblicima
unutar toga stakalca nalazi se mnogo zrenja i dozrelosti
odrazi otvaraju mogućnost neizravnog pogleda
mogućnost neizravnog pogleda nameće se kao važna
i pomalja se iznad vijorenja plašta
tako stvaramo želje i društvo
sjena uzaludno želi biti sama, raskinuta od izvora
presađena na novu plohu
stopljena sa nečim novim ispod istog snopa
noć pronalazi način da stvori pritisak
sjene griju ruke i umivaju uljem
ne vidim kroz staklo, samo odraze
žarenje u odsustvu jezika.
kose
rese ga duga i kratka kosa
vidljiva koža
teško je reći „izgorjele“
duga i kratka istovremene
čađavi prsti otvaraju spomenar
obrnuti slap oponaša pokrete sjena starosti
vatra u kavezu
njegove oči prikovane za svoje odraze
plesove
kao sramežljivo dijete ne usudi se posegnuti
sve se temeljito mijenja svlači značenja i udaljenost
poput tropskih plašteva od perja
oči su pohlepne i gube se u vlastitim odrazima
šuma pleše ples smrti.
tkiva
nisu došli
viknuli su ne prepoznaju nikoga
jednom
kraj svijeta u svakome od njih
otvara se na zapovijed očiju.
oni koji znaju se prepuste
stavljaju pletene šešire
odlaze u sjećanja brstiti miris starosti
baka napokon sjeda na verandu
oči prestaju biti božanski zakon.
možete joj pokazati zajednički smješak
polifona toplina poput strašila
animira prostor i plohe.
žele ući na vrata, a ne znaju zašto
trude se biti veseli, ne znaju zašto
zakon je prestao djelovati
ostaje tkivo bez namjera.
postaju ono što čine
postaje prostrte uokolo
znanje o njihovom postojanju je strah
je kocka u želucu
je ugroženo tkivo.
smiju govoriti kako god žele
pa šute ili su nejasni
mori ih ponavljanje krajeva.
ostanite još malo u pšenici
nestat ćete kako treba
vjetrom, polifonom toplinom
govore da su savladali počinjanje
mrmljaju vjetrom
vješto počinjemo.
bili su jedina djeca u selu
Bili su jedina djeca u selu
Njihovi pokreti neobuzdani poput vjetra
Njihovi pogledi nikada uzmičući
Zajedno su kušali ljetnoga leda iz razlomljenih školjaka
Upijali uzajamni sjaj
Penjali se ravnomjernom padinom narančasta brda
Pretvarali se da pale suton
Bili su jedina djeca u selu
Ona je imala bijelu haljinu i nevini sramežljivi smješak
Kada je otišla
Brda su gutala polje i to se nazivalo dolinom
I kao da je njihovo prožimanje bilo najgušće u točci Njezina nestanka
Pokraj breze koja polako usisava nebo i šljunak na putu i tajni sok
Koji svaki dan kaplje iz sutonskog neba iz trule breskve
Čiji krakovi nepodnošljivo zvone i pozivaju u ponor
Tako da bi on radije prespavao taj dan
A onda otišao u šumu
Već je postao hrapav
A ona se poput kapljice vratila po njega
I ponovno su pili iz razlomljenih školjaka
I tada su se sjećali svojih prijašnjih lica i plakali
I Vrijeme ih posivi
I samo osjeti traku sentimentalnosti na odlasku
Gledajući ih kroz krošnju one iste breze u kojoj su se tada mrsili šavovi brda i šuma i neba.
posljedice
dehidrirani se krakovi
omotani oko neostvarenih slika
pokušavaju uzdići iz bezličnosti samih sebe
ljepljiva hobotnica truli na suncu
odlučuje da će se idući put izgraditi
sa svojstvom odbijanja svjetlosti
odluka donesena u patnji čini se bezvrijednom
ponekad se može kazniti milosrđem
takvo djelo ne donosi krivnju
ja se kažnjavam zbog kršenja vlastitog pravila
dopuštam si krivnju zato što je topla
svaki novi pokušaj ima isti ishod
voda uvijek pronalazi isti prekinuti put
s nadom u ponor s duhom u vjetar.
snalaziti se u prostoriji, ljudi odlaze
zbilja
iza ruba oka samo ponor prošaranih rubova
ostaci boja i pad
govor na navijanje vrijedan sažaljenja
sažaljenje vrijedno. ne.
sažaljenje tupo. sažimajuće.
NEIZGOVARANJE
stiskanje usana zrcali potiskivanja
zrcalo produbljuje oko suočeno sa ostacima boja
kosti oko očiju žele se međusobno uništiti
imam ručkicu uglavljenu u kralješnicu
govorim na navijanje
govorim kratke riječi
oči nisu takve.
Patrik Sečen rođen je 3. rujna 1995. godine u Zagrebu. Završio je opću gimnaziju u Jastrebarskom i studira komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zanimaju ga književnost, kazalište, glazba i film. Svira bubnjeve u bendu Šavovina. Radovi su mu dosad objavljivani u zborniku Petrinjske staze, časopisu Jat, te na portalu Zvona i Nari.