Začudilo me kad mi je rekao
Da mu je majka Maya Angelou
A da mu je otac oduvijek bio
Neplodan
Ne zato što nije crn
Nego zato sto uopće ne
Postoji
Znao je biti duhovit
Kako to mogu biti samo
Neuspjeli samoubojice
Preživio
Si skok pod vlak?
Odbacio me na stranu
Pa nisam pao pod kotače
I što onda? je li ti bilo
Drago
Shvatio sam da
Osim na život
Nemam moć ni da utječem
Na smrt
Jesi li onda prestao
Pokušavati
Pokušao sam onda još
Jednom
Čisto da testiram
Hipotezu
I jesi li iz druge
Uspio
Nasmijao se
Vodio je avet za ruku
Točnije
Ona njega
Avet je rekla
Bitno je kod odnosa sa životom
Da mora biti
Međusobnog poštovanja
Ako se ne cijenite jednako
Jedno od vas dvoje mora otići
Avet je bila sitna i mudra
Često je govorila kroz njegova usta
Klimnuo je glavom
Imao je dva metra
Život zna biti impulzivan i nije lako s njim
Jedan je od onih kvartovskih likova
Koji su loši u obaranju ruke
Pa onda obaraju okidač –
– Sadisti na druge
Mazohisti na sebe
Ja mislim da je bolje
Saditi cvijeće
Pa makar i ono
Već ubrano
Avet je bila pametna
Nabrali su mi cvijeće
Posadili su ga u teglicu
Ja sam rekla da će uvenuti
Oni da iz tog nešto
Naučim
Bili su surovi
I pomalo zaigrani
Ja sad idem na plastično drveće
Otporno na sunce pristojnosti
Hoćeš li poći i ti
Moj slijepi slikare?
I avet je odvela
Muškarca na lancu
Avet je imala
Sfinginu glavu
Elegantno je mahala
Repom
Muškarac je imao
Dva metra i osmijeh
I dva neuspjela
Suicida
U džepu
Vjetar će iz borova istresti prašinu
U prvi mah
Grane će se njihati
Sporo i začuđeno
Nespremne na ljutnju
Toplog ljetnog dana
Ja ću ubiti komarca
Roje se kao nenormalni
Gdje iščupaš jednog
Narastu dva
I to jača i otpornija
(kao što mnogi misle
da bude sa sijedim dlakama)
Bor se navikava
Na loš tretman ljeta
I polako se prepušta
Opasnoj igri
Sjećaš li se priča o uraganima
O vjetrovima koji nose kuće
I ljude
I borove koji nisu
Otišli na vrijeme
Sjećaš li se priče o blagdanima
I kako će te žena sasjeći
Ako te ovo ljeto ne ubije
Ona će te ubiti
Njenu djecu će radovati
Tvoja ljepota
Sterilna od silovitosti ljeta
Zato neka te dobro očisti vjetar
Ne izdržiš li pod naletom
Poslijepodneva
Tvoj teški trup će tiho pasti
Meko se dočekavši
Granama krilima
Neka gospođa će vrisnuti, zvat ćemo vučnu službu
I ukloniti te da ne blokiraš cestu
Poslužit ćeš za ogrjev.
Kako se roje ove živine
Reći ćemo
Loveći komarce u škripce svojih dlanova
Morbidno.
Ljeto je morbidno
Kad umjesto mora
Cesta ima sol
I kad moraš paziti
Hoće li te kiša prehladiti
Hoće li te vjetar otpuhati
I jede li tvoju krv
Neko biće koje ti se prišuljalo.
Namamit ću vas u blender
Stoko
I pomiješati s votkom
Napravit ću od vas Bloody Mary
Pomiješat ću okus
Svoje krvi
Tuđih krila
Lažnog ljeta
Miris borova
Podignut ću času
I nazdraviti
Jeseni što dolazi
Govorim ti na svom jeziku zvijeri
S naglaskom kućnog ljubimca
Kupujem te valutom koja više ne postoji
Sterilne sterilne ideje
Izgubljena Klimmtova slika sjaji optočena zlatom
U službi krive religije dajem ti
Ljepotu bar na jedan dan
I tako dan po dan
Nalazim se u ostavi među reklamnim uzorcima
Mirišem na bunt mirišem na free jazz
Na glave mekih ljubica u zdjeli nove Cvjetnice
Mi ljudi
Koji se bunimo
Uvijek
Protiv svega
Budemo u pravu
Svaki petak navečer
Suze na čelu vagona
prazne riječi ostavljaju drugima
Ponavlja ih kao mantru
Ponavlja ih kao mantru
Ponavlja ih
Kao mantru
Praktički slomljen, reci im
Očigledno slomljen svog praznog
Intelekta
Vjeruješ li ti u zvijezde?
Gramatički neispravne
I zlatne nebeske kovače koji ih popravljaju
Ime trenutka
Dijalog taoca i osuđenog
U okovu provjerljivog
Zatočen pod budnim okom promatrača
Floskulo moja
U božićnom vlaku
Izgovarat će te sutra oni s prijezirom
Izgovarat će te oni kao mantru
Izgovarat će te oni
Kao mantru
Dok sadržaj ostaje sve manji
Na peronu
Nepoznati znakovi u knjigama
I ustima pri korijenu jezika
I otuđenim ljudima upalih očiju sivih jamica
Nepoznati znakovi
U zraku koji dišemo
Tražim kod
Lovim ga po tragovima onog što je bilo
Tražim u rasporedu ono što će biti
Obaram iz leta ali se raspline
Uzgajam ga sama ali nastane buka
Nepoznati znakovi
Posvuda
U cipelama stranaca
Imenima ulica
U jutrima starijim od predvečerja
Naša logika je tepih od straha
A smisao je rupa koja ispod zjapi prazna
Pa odlučim pročitati sve knjige (ili barem one bitne)
I odlučim upoznati sve ljude (barem one žive)
Ili barem one nebitne
Barem one skrivene
Barem one mekane
Gusjenice ispod lista
Premalene za Stop
I svijest o društvenom poretku
Tražim kod
Za razumijevanje slova
Koja netremice zure u mene
Sa zidova
Sa stranica
Iz zraka
Kad se probudim
Tražim način da
Dekodiram OIB i vratim ga natrag
U genski zapis na kromosomima
Tražim tumače svakodnevice
Čuvare malih ključeva
Malenih vrata skrivenih po gradu
Da nađem prostoriju
Malenih civila
Dalekih od očiju
Megalomanije
Svaki put kad progutam nešto
To nešto ima okus kao krv
Probala sam sve; ljekovite paste, tablete za grlo, slatke sirupe,
Ništa
I dalje krv
Sjedim tako kao golem komarac
Savijen na mekom naslonjaču
Porculan na stolu ljepota na zidu prozori čisti a u ustima
Krv
Nije mi jasno
Rekla mi je neki dan
Da vidi da su iza mojih promjena izgleda konceptualni pokusi
A ne mladenačka zabrijavanja
Rekla sam joj da sam se našla u traženju sebe
I spaljivanju starih predodžbi o sebi
I pomnom čuvanju fotografija i odjeće od prije
Jer se ne rađamo kao tabula rasa nego to postajemo
Izmjenom stanica i igranjem uloga
Moj vrući
Stillus
Je spreman
Ljubavi!
E da.
Ako si se ikad pitao zašto smo tu
Iako ne znamo ustvari
Zašto smo tu
Probaj piti vodu i pišati
U isto vrijeme
Ako već nisi.
Čiste metalne zvijezde
Zveckaju jedna po jedna
Od staklo tvog prozora
Otvori
Srebrn i plav
Odabran si sasvim slučajno
Da te probudim iz sna
Hodala sam jako dugo
Orijentirala se putokazima za skupe
Hotele u kojima ne odsjedam
I orijentirala se kartama nacrtanima od
Ruku kojima nije bitno hoću li stići sigurno
I orijentirala se suhim raskrižjima
I spavajućim zgradama
Koje nikad nisu čule moje ime
Otvori
Prosut ću ti zvijezde po tepihu
Otvori
I zidovi će postati kazalište sjena
Otvori
I prostorija će postati
Simulakrum
Dok se zlatna kugla kotrlja niz grad
Potekla iz sterilnih krovova katrana
Marija Dejanović rođena je 27. 6. 1992. godine u Prijedoru, BIH. Živi u Sisku.
Objavljivala je pjesme u časopisima Zarez i Riječi.
Studira Komparativnu književnost i Pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.