Dječak u pocjepanim hlačama
Dječak u pocjepanim hlačama
naginje glavu kroz prozor
dugo modro ljeto
i njegove oči isjeckane na kvadratiće
razbacane na površini neke crne žablje vode
Dječak u pocjepanim hlačama
piše pjesme
ni sam ne zna kako
ni sam ne zna zašto
i dokle to traje?
sva ta farsa
to batrganje među proplancima
dokle to traje
sav taj muk
umjesto električnih gitara
i bubnjeva
umjesto svih osunčanih sela i gradova
u kojima žive svi ti sretni ljudi
sa svojom djecom
i njihovom djecom
reci mi nešto
reci mi dokle moram da držim otvorena usta
zašto ždrijelom zapinje hljeb
reci mi sve
ne puštaj me dok mi ne kažeš sve
nemoj da se pretvaraš i da lažeš i da se izbjegavaš
reci mi nešto
reci mi nešto ukusno
čarobno
od moje jednokratne sreće te dijeli jedno jutro
i onda ništa ne bude posebno
ureže se u rebro
i tim rebrom šaraš leđa
tim rebrom jedeš hranu
tim rebrom češljaš kosu
kroz to rebro vidiš sve
kroz to rebro proturiš prste
kroz to rebro
kroz to malo ničije rebro
cijeli svijet jednako diše
Prodavnica
balkansko sunce mi razmazuje podočnjake
oblačim potkošulju i namještam lice
za novo jutarnje tumaranje
svoje tijelo čuvam ono je jedino što
mi je ostalo Što su mi dali
nisam siguran koliko ću još
niti da li se iskreno mogu prodati
za nečiju sreću
za nečiji trenutni užitak
preporodio bih se u ženu koja zna
šta dolazi sljedeće
ali ne mogu rekonstruisati
glad za bijegom
nosim noge koje vide daleko ispred mene
same se naginju ka cesti
a ruke se šire ka prodavnicama
čistih izloga
u njima su muškarci u odijelima zalizani
sa svojim telefonima
koji konstantno zvone unutar dubokih džepova
gdje se grče znojavi prsti
ozbiljnih karijerista
podijeljeni smo staklima
i oni me ne konstatuju
Dok ne postanem pjesma
Dobro si se smjestio
vide ti se razapeta krila
trbuh težak kao Zemlja
u njemu korjenje
za koje ćeš nas vezati
i sačuvati
do beskraja
učićeš me kako se uče dječaci
kako vodu da pijem
sunce da gutam
učićeš me kako se uče
prvi mrtvorođeni
kada ih šakama pričvrste za
drveća
i šibaju
i šibaju
dobro sam se smjestio
u tvojem grlu gore moje mošti
nećeš me pustiti svijetu
dok ne postanem
pjesma
Pornografija u podne
Iz daljine
Kevinova tetovaža podsjeća na čudnovate rogove jelena
kada se primaknem monitoru
i raširim kapke
sve što vidim jesu krila leptira
preslikana na iskvarcanim leđima
ili su to možda krila vrane, teško je reći
Ispod pupka Kevin takođe ima nešto nacrtano
nekakav natpis
kojemu kamera ne daje posebnu pažnju
ni smisao
Nešto što se preklapa sa trbuhom njegovog
partnera
i tako predstavlja nedostižnost
nestvarnost cijele scene
koja u biti to i jeste
samo scena
zabava za odrasle
Kevin govori da vodi računa o ishrani
tvrdi da dobro poznaje svoje tijelo
ne jede ništa dvanaest sati prije snimanja
stvar je individualna, dodaje znalački
radite ono što vam u datom momentu odgovara
tako je uspijeh zagarantovan
Kevinov zadatak pored profesionalnosti jeste
svakako i dobar provod
Njegova iskustva su brojna
Zahvalan je svojim fanovima
režiserima
za kraj poručuje
da će uskoro osvojiti cijeli svijet
ali ljubav je ipak Amerika
Momak
Voltu Vitmanu
u jedno proljećnje popodne
Posred tvojeg stomaka leži zlovoljna crna buba
koju je ćaća zvao Švabama
kako bi im dao na značaju i strahopoštovanju
Svukao si se do bokova
dok ti se prsti uvlače u spojene garave
obrve
Podigneš se povremeno,
tek toliko da poturiš još
koji jastuk
U prozore koje su ti ostavili nesređene
provaljuje još jedna crvena zraka i
neumoljivo se zaustavlja na tvojim zjenicama
Ti si čovjek u rascjepu i tvoje usne mucaju
„Još“
Golo meso pod teretom nepripadanja
Jaranica
U proljeće dođe čovjeku vrijeme nekog bijesa
obuzme ga očaj u grlu kao kaša iscijeđenog voća
koje nikako da proguta, svi više vole Coca-Colu
Došla jaranica da pozajmi cigara
nema za kutiju, nema za piva
Spremni smo za šetnju, svako je obukao svoju
omiljenu odjevnu kombinaciju
Izašli smo napolje i razgovarali o suživotu
s političarima
Onda bih ja, sasvim slučajno podvrisnuo u stranu
a komšinica će ti: Boško opet priča sa samim sobom
Boško opet ne pije tablete
Ma kakvi komšinice, odgovaram
moja jaranica je tu
Došla je da pozajmi cigare
idemo u šetnju zaboga, proljeće je
Moja jaranica je tu
Pokazujem na naduvanu lutku pod pazuhom
Zar ne vidite da od sreće više
ni ona ne zna šta će
Nevjernici
Neuredno zamotan u još jedan ponedjeljak
Čitam autore koji su otišli mladi a kuda tek
idu nevjernici kao mi šta nam izvire iz ušiju
žestina riječi kojima se gutamo čini vene još debljim i otpornijim.
Pretraživanje mesa
hrapavost prstiju koji leže umotani na tastaturi
Kuda idu nevjernici kao mi. Život prestaje u tridesetoj
nikako da se otkotrljam do sljedeće glave
aprilski snošaj vjetra i kiše
oscilacije temperatura
čine me rasklimanim da sagledam izvitoperenost
u kojoj godinama tapkam
pakujem torbe
i uvijek nešto zaboravim
sebe tako glupavo praznog da sagledam
širinu nad kojom vitlaju svi pokušaji
Dotrajalost me čini užeglim i beskorisnim
Moje kosti su veliki noževi Njihova zakržljalost je
duhovito uznemirujuća
Ništa se više ne može
Odsjeći
