VERTIGO
Otvorio sam oči. Soba je skakala, soba je ludovala, soba je igrala balet. Mrzeo sam je, mrzela me je. Mrzeo sam se, mrzela se. Mrzeli smo se. Dakle razumeli smo se.
Spavao sam, mučio sebe. U stomaku sam osećao tonu soli koju nikada nisam progutao. Osećao sam aperkat u debelom crevu. Hteo sam da spavam, mučio sam sebe.
Juče ništa nisam skrivio. Rešio sam da pokisnem. Ali, ova kiša ne valja ništa. Suviše je toplo i nema blata. Paranoja. Iza svakog drveta vreba me loša kopija Sneška Belića. Siguran sam nečiji plan da otera decu. Dolazim do ivice. Pitam se koliko zaista boli slobodan pad. Hocu da povratim, ali ne mogu.
Pogled u nebo ludilo vrteška. Opet mi se povraća, ali to bi bilo suviše lako. Trpim. Ovde je bolje. Počinjem da osećam vetar na ušima. Sada je još bolje. Šetnja počinje da boli. Zar i sada neko može da trči. Tona soli pokušava da se probije napolje. Glava mi gori. Razbistrava se. Sreća. Konačno sam našo blato.
****************************
Pogrešno je tako glupa reč
Nisam ja tu da sudim
Želim da zagrizem iz sve snage
Pustim da me nosi tok
Da grešim i da se kajem
Jer ko nije grešio, nikada nije živeo
Bio je samo zombie…
Želim da odemo negde
Daleko od svega
I budemo saveznici u sopstvenom ludilu…
Ali ja i dalje čekam
Sedim u hodniku
Okružen pacijentima
Dok ne prozovu moje ime…
*********************************************
Vozovi
I kada se predstava završi
Mi ostaćemo tu
Otvorićemo novo pivo
I kovati stare planove
Znaš mi smo putnici u vozu
Svi moji drugovi davno su izašli
Ali, mi još sedimo tu
Decenijam u istom vagonu
A voz nigde ne stiže
Ustvari voz stoji u mestu
Dok mi trpimo
Mi nismo prijatelji, samo smo zarobljeni u istom vagonu
I ne umemo nazad jer smo zavoleli svoj voz
Samo se nadam da ću jednog dana
Otići daleko od pruge…
Radovan Božović rođen 4. 4. 1980.
Po profesiji biolog po opredeljenju autsajder. Počeo da piše negde tokom srednjoškolskih dana. U međuvremenu se pojaljivao po internet portalima i ponekim časopisu. Za sada obajvio jednu zbirku pesama. Trenutno radi ne pripremanju druge zbirke pesama.