NEZAPOSLENA
Moram da skinem
stari lak
Imam čitavu večnost
samo da lakiram
nokte
Zalazak sunca
na rukama
nebo na nogama
Lepe žene
ne rade
ČESMOVAČA
predlog za Nobelovu nagradu iz hemije i medicine 2014.
(Al)hemičari!
Ne treba meni zlato
Napravite mi običnu
golu vodu
ne tešku
već slatku
Kresnite kremen
o kamen
da voda
zaiskri
Neolitsku vatru
već imamao
i Sunce
da ispečemo jaja
Spojte već jednom to
O sa 2 N
da u pustinji
na asfaltu
kad ožednim
bukne oaza
KAMILAR
Juče si mi ukrao
usamljenost
ni od čega ne prezas
moćan si i bogat
Želim da me potpuno
razmaziš
Pošalji mi poruku
kamiljom poštom
Kamilar neka baci
šaku badema
o moj prozor
Kamilar sa osmehom
punim zlatnih zuba -
tvoja nagrada
za njegov trud
LEPA ŽENA OD 100 KILA
Nisam se dogodila
sinoć u Beogradu
ne piše u novinama
jer nisam umrla
gurnuta niz stepenice
Napukao je kamen
od moje tvrdoglavosti
razbijačica, kažu
Upozorena sam i pazim se
ne idem više na svadbu
s otrovnim psima
vozim se taksijem u Kotež
i u literaturu
ne varim kobasičarske nagrade
nisam mačka
da u kulturnoj redakciji
seku šape mojim pesmama
i odbrojavaju živote
9,8 , 7, 6,…
i onda šic, kao Branku
Miljkoviću joj majko
Zašto ne budeš malo
Šveđanka, pitaju?
Pasoš ne čini čoveka, alo
neću, ne mogu, nedam
naučio me djed s Čeva
uz par ćuški
da čuvam dijamante
među nogama
čuvaj Elo telo
GLAS OD MEDA
Razapeta selotejpom
između stubova
obezvređenog imena
kao luftwaffe
prelivam glas od meda
po toj ljudskoj izmaglici
U procepu nemoći
zagorela književna popara
zgužvani šešir
iščitava nebo
Mačka se popela
na orman
NE UME sama da siđe
Nema vatrogasaca
nema pomoći
Treba samo sesti
blizu vrata
pa niz stepenice
kod Baneta
spiskati članarinu
u „Klubu Književnika“
MOLIM JEDNO `LADNO
“LUTHANDER” pivo, BEZ “F”!
Eleonora Luthander je rođena 9. februara, 1954. godine u Kruševcu. U Beogradu je pošla u osnovnu skolu i završila Osmu beogradsku gimnaziju. Diplomirala je na Ekonomskim fakultetu u Beogradu. Udaje se za švedskog novinara Pera Luthandera 1975. godine sa kojim ima dvoje dece, dr Alexandru Luthander
Eleonora je napisala ukupno 30 knjiga poezije i pesničkih prevoda. Prevela je najvažnije savremene švedske pesnike na srpski, Kristinu Lugn, Bruna K. Ojera, Lukasa Modisona i Ulfa Lundela, kao i izbor iz haiku poezije Daga Hamarselda. Eleonora Luthander je zastupljena u Nobelovoj biblioteci sa svoje dve zbirke poezije na švedskom jeziku. Zastupljena je, izmedju ostalog i u antologiji ”Švedski haiku”. Prevela je pesme 186 srpskih pesnika na švedski jezik u tri toma antologije, “Poeziju će svi pisati”, prema stihu Branka Miljkovića. Bavi se estradnom poezijom i poetskim perfomansom. Pravi ikebanu od origami cvetova sa haikustihovima. Primila Zlatnu značku Kulturno-prosvetne zajednice Srbije 2007. godine iz pesničke ruke Ljubivoja Ršumovića.
Izbor iz Eleonorine ljubavne poezije, ”Medovina” 2009. u izašao je u Crnoj Gori, a zatim i prevod Lundelove poezije i tekstova za muziku ”Vrijeme za ljubav”, kao i njena zbirka poezije ”Cmokva”, 2012. godine.
Eleonorin deda Petar se rodio na Čevu. U pripremi je njena nova zbirka haiku poezije na srpskom „Ela Čevska“, a 2014. godine objavila je knjigu ”Dubai haiku”.