Početak zime
Antene naslućuju signale.
Krljušt se ježi na krovovima.
Prozori postaju akvarijumi
u kojima rone senke.
Trebalo bi izvući jorgan,
skinuti prašnjavi čaršav
sa rebra grejalice,
od sebe sakriti kaiš, žilete,
kutiju tableta za spavanje,
jer sa radija javljaju,
sneg će večeras padati
preko čežnje i nesanice.
Jedino su deca spremna
da ujutro obuku skafandere
i poput astronauta
zakorače u vakuum zime.
Pre ponoći u sobi 25
(sećanje na Šloselgase 11)
U iznajmljenoj sobi
lakše trpim misao o prolaznosti.
Plafoni su visoki i ima mesta za sumnju
u zgradi, gde duhovi prošlih turista
cvile zgurani u procepe parketa.
Otvaram paklu
koju si zaboravila u mom rancu
i posle prvog dima
shvatam da su samo cigarete
pretplaćene na poljupce.
Misao o tebi je misao o povratku.
Pod neonskim svetlima aerodroma
vidim te u obliku anđela,
kako u perjanoj jakni
širiš krila zagrljaja.
Iza susednog prozora
nazirem obrise tuđe intime.
Nisam siguran,
možda je to majica
obešena preko stolice,
a čak i da je stvarno glava
bez nosa, očiju i usana,
ni to me sada
ne bi uznemirilo.
Anima, kretanje betona
Sve mi se češće priviđa
žena čija kosa dodiruje
cev prečnika devet milimetara.
Tvrdi da će mi pokazati
sasvim drugačiju vrstu
samoubistva.
Epizode bez sna su duže.
Potreba za hodanjem postaje neizdrživa.
Nikada nisam pregazio
nešto toliko veliko kao što je grad,
ali ovoga puta putokazi mi nisu svetla.
Neophodno je pratiti kretanje betona.
U sebi nosi mogućnost
upisivanja sopstvenog imena,
čvrstinu potrebnu za lomljenje zuba.
Posmatram pucanje kože zidova,
armaturu iz koje raste novo telo grada,
monohromatski lik anime
na naslovnim stranama.
Huliganka
Ratna zločinka
Diktatorka
Fotografija: Neda Ostojić
Vladan Krečković (1988, Beograd) – diplomirao novinarstvo i komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Objavio roman Aleksa ili kroz snegove i sirene (2018). Trenutno pohađa radionicu poezije kod Ognjenke Lakićević, sprema prvu zbirku pesama i novi roman.