BAŠ KAO BUDI RIBA
Imala sam problem-
– poslovni, ljubavni, životni, pa
sjela na klupu u park dok radnik
u zelenu odijelu čistio je ribnjak.
Imao je dugu motku s mrežicom.
Izradio ju je sam da mu bude lakše
jer ljudi za sobom ovih dana
ostavljaju previše prljavštine.
Vadio je nečistoće s dna jezerca,
bacao ih iz mrežice na travu,
uklanjao zalutalo granje strpljivo,
lagano, komadić po komadić
kako bi voda dobila slobodan protok
i gledala sam ga hipnotizirano zalijepljeno
u njegovu „samo polako i smireno“- poslu,
a on bio je dio moga „sada“- svemira:
čovjek je imao je dug nos kao roda
a rode nose djecu i dobre vijesti
i podsjećao me na stari štagalj
u dvorištu moje obiteljske kuće.
Nosio je orlovski nos moga tate
i imao je radničke ruke sa venama moga brata
(a unutra njega bio je govor i um intelektualca)
i ponudila sam mu grickalice sa chiom i koprivom.
Njegovo izmučeno, suhonjavo tijelo bilo je
kao suha, pusta zemlja koja čeka svoju kišu.
Nosio je to svoje tijelo ponosno, visoko, tiho
kao posvećeni redovnički habit od kostrijeti.
Pravila sam se da neželjeno ne vidim jer
u prisutnosti umirućeg nepristojno je žalovati.
Udaljio se ponosnim koracima od sedam milja.
Tu svaki petak u malu jezercu čisti mutnu vodu.
I tada nisam znala je li to zakazao randevu
ili tek izrazio potrebu da se druži,
vidi jedno drago lice, toplo, drukčije,
i prodiše kroz sitne rupice na tenisicama:
crno bijelim, starinskim, baš kao na škrge,
a PUMA-linije sa strane veselile su se
i gotovo zaplivale kao peraje, kao davno nekoć,
dok je u Zadru služio vojni rok i bio stvarno sretan:
kružići sreće
plutali su
oko njega
a on je bio-
riba koja
diše
Ana Ceković, rođena 1977. u Makarskoj, studirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirala kao profesorica njemačkog jezika i komparativne književnosti te položila adekvatni stručni ispit. Dosadašnje radno iskustvo stekla je u više srednjih škola kao predavač stranog jezika što i dan danas radi. Sudjelovala je na nekolicini literarnih natječaja (Natječaj za najljepšu lirsku pjesmu ERATO; Književni krug Karlovac; Udruga IKS Petrinja). U Večernjem listu na natječaju za kratku priču do sada je objavljena jedna kratka priča 2006. i 2017. godine. U Magazinu za književnost i umjetnost NEMA svjetlo dana ugledalo je pet pjesama autorice, a Atma-portal za novo doba plasirao je nedavnu njenu kratku priču adekvatne tematike.