SUNCE
Muzika bez nota
i tona,
prisutnost odsutnog,
neiskrenost istinitosti utehe,
stvarnost i senka,
potrebna sujeta sveobuhvatna,
nemir i spokoj,
nezaborav u utešnoj reči
strah u hrabrosti,
i ja
zavedeno osvetljena suncem
kojim se sve pokreće
i pod čijom se svetlošću
večnost prolaznosti zbiva.
ISTINA
Da li si stvarnost,nezaborav,neskriveno
u čoveku i u svetu,
ili težnja duha,
san i ideal muke,
da li si spašavana vekovima
oduvek ista,
neodvojiva od ništog i čestitog.
Opirući se zakonu tame
za tebe su živeli sužnji,
umirući višestruko
sa snom na čelu.
NEKAD I SAD
Nekad i sad su zamke
plahovite prolaznosti,
koja se otima i klizi kroz prste,
umorne od dodira praznine.
Nekad,koje traži svoje mesto
u sadašnjem otkucaju bila,
koje se otima viteški,
slaveći trenutak u kojem jeste.
Nezaobilazno se oni prepliću
kao neminovni sudbonosni susreti,
pletući zamku dolazećem,
jer iz tih susreta se rađa
budući neki treptaj
želeći svoju nužnost.
PUTNIK
Svedoči putnik
o prostranstvu
željan puta i cilja,
željan promene,
svedoči o gospodarici
svih staza i puteva,
predstavljenoj potragom neprestanom,
kojoj je odgovor i pitanje na zagonetku
početak najavljenog osećanja
neizvesnosti otisnuća,
i nepojmljivosti sveopšteg traganja
za onim što
mora da se desi.
ČOVEKOVA MERA
Da li reči tragaju za odgovorom
ili traže distancu
zbog mogućnosti pogrešnih svedočenja.
Gospodareći rečju,
gospodareći podelom u sebi ,
izbeći neželjeno
ubeđenje predhodnika i naslednika,
koje krivicu i greh
vezuju vernošću instiktu
u drhtaju odgovora,
i tako Puškinovskim vekom
sabiram sva vremena
neizmerne radosti i tuge,
po meri svevekovne mere čovekove.
ODGOVOR
Reč mi je tražila odgovor
ili distancu
zbog mogućnosti svedočenja
o gospodarenju podelom u sebi,
izbegavajući neželjeno
iz ubeđenja predhodnika i naslednika,
iz krivice greha
vezivane vernošću
življenja
Puškinovim stihu,
sabirala sam neizmerne
tuge i radosti
vođena po meri
svevremene,
nepodeljene
i moćne
obožene
mere čoveka.