Quantcast
Channel: poezija – Afirmator
Viewing all articles
Browse latest Browse all 216

5 pesama Amine Hrnčić

$
0
0

Ti biraš da spavaš

U danima u kojim svi oko tebe
Pričaju o nekoj čudnoj energiji,
I čini ti se kao da si bačena
U paralelni univerzum,
Gdje svako mašta o nekom
Dubljem smislu
Vidi, i mrzi, sve što je zlo,
Ponekad vjeruješ u anđele.

U danima u kojim sunce
Toplinom grije sve praznine-
Osjećaš kako se materija širi njima,
I jasno je zbog čega su rekli
Da je mrak odsustvo svjetlosti,
A hladnoća odsustvo topline.

I ponekad ti se čini da shvataš
Da nismo morali odrasti.

Ali odbit ćeš prihvatiti tu činjenicu
Kao neodvojiv dio sebe.
Otresti ćeš je, jer boli.

Zima ovdje traje duže nego proljeće,
I uvijek se vrati:
I svako ima neki svoj recept,
O tome kako je podnijeti.

 

Skrivene boje

Danas nisi srela ni jednog sretnog čovjeka,
A pozdravljala si hiljade, grlila stotine.
I nisi dobila ni jedan iskren osmijeh,
Mada si ih unaprijed plaćala.

Bio je jako dug dan.

Pomislila si kako si naučena vidjeti zidove,
A da ustvari misliš kako gledaš kroz prozore,
Maštala da tvoje tijelo bude kuća sa šarenom fasadom,
I da kroz zavjese tvojih očiju niko ne vidi obrise skrivenih oblika.

Ali čak ni ti nisi uspjela vidjeti kolorit.
I htjela si zauvijek otploviti tamo daleko.

Padala je cijeli dan neka gusta kiša nad ovim sivim gradom.

Razmišljala si kako je svako kosmos za sebe,
Odvojen u ćelijama, zarobljenim u jednom većem prostoru,
I kako mnogi svjetovi bez tebe ne bi postojali, da odeš,
Jer ne bi bilo koga da ih gleda-
Odlučila si da ostaneš.

I pitala si se čije su to tvoje oči,
Ko je unutra, kome pripada prostor kojim živimo,
Zašto je sada skučen?
Ko je, i gdje, sakrio boje,
Hoće li brzo da se vrate?

Da li je oduvijek život bio siv?

 

Priča o modernoj Aleksandriji

    Damienu Hirstu

Vidio sam sjaj u očima
Mrtve Ajkule u akvarijumu,
Koja se postepeno raspadala,
Iako sam pokušavao
Održati je naizgled živom.


Kad odem, suspregni jecaj.

Prestat’ ću tiho,
Kao da nisam bio nikad,
Ali ne bacaj suze na mene,
Jer ja bih za tobom ćutao,
Iako ponekad plačem
Za Aleksandrijom,
I njenim izgubljenim pjesmama.
A prošle su hiljade godina
Otkako im je izgubljen trag.

U meni tinjaju
Akumilirani strahovi,
Svih mrtvih pjesnika,
Rođenih od postanka,
I žive kao jedan.

I premda znam da ni ti,
Kao ni ja,
Ne možeš spoznati smrt,
Volio bih
Da u svakom mraku
Vidiš njene usijane oči.
Izazivam te.
Pogledaj moju Ajkulu,
Zatim je pokušaj zaboraviti,
Kada pomisliš na život,
Što vječno teče,
U plavom miru oceana.

I izmjeri koliko dugo
Pod vodom možeš
Zadržati dah,
A da i sam ne proživiš
Isti, plastičan,
Strah.

 

Čovjek od kartona

Sanjao si rat.
Sav svoj svijet od kartona,
Kog vatra nosi plamenom.
Sve što si mislio da je vrijedno
Gasio si kantom hladne vode.

A on se topio.
Probudio si se.
Miran jer te okružuju uspokojeni.
Nesvjestan užasa u očima onih
Koji s kantama tope svoje svjetove.
Tamo daleko.

Svaki zalazak sunca,
Uzalud bi pokušavao
Da osjetiš bilo sjetu,
Bilo toplinu.

Rasute boje u daljini
Bile su za tebe tek ono
Što se činilo da jesu.
Vatreno narandžasta,
Sa krvavo crvenom.
Na krutom, posivjelom,
Zamrljanom kanvasu.

Nisi ni slutio da si i sam od kartona.
I da te može odnijeti
Prvi bešćutniji vetar.
I nisi osjetio kako oni živi
Uz tebe skrivaju suze,
Da te ne pokvase.

 

Plastelin

 

Dok učim sve
Egzotične jezike svijeta,
I otkrivam
Tajni govor biljaka.
Progone me ljudski oblici.

Modeliraju se
Od plastelina međusobno,
Iz jedne jednolične mase
Bez smisla i imena.

Otrgnut ću se njihovih okova.

Sve što imam je san o slobodi.

Ali neću podleći iskušenju
Da te odvojim od njih,
I izvajam vlastitim rukama.

To moraš sam.

Znaš li?

 

Biografija: Amina Hrnčić, rođena u Zenici, a osnovnu, muzičku i srednju školu završila u  Maglaju. Student Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Učestvovala je na radionicama kreativnog pisanja PEN Centra BiH. U zajedničkom zborniku tekstova nastalih kao rezultat tih radionica objavljeno je pet njenih pjesama od kojih je jedna prevedena na francuski jezik.

Od svega što je do sada postigla- ističe drugu nagradu na Festivalu poezije mladih u Vrbasu i prvu nagradu pjesničkog konkursa udruženja „Igrale se delije“, na temu „Moj dom je tamo gdje sam ja“.

Pored toga, radovi su joj objavljivani u brojnim zajedničkim zbornicima i književnim časopisima.


Viewing all articles
Browse latest Browse all 216