*
Gubim vreme sa budalama
Dok se sa tim ispraznim
Polugolim telima
Sudaram u mimohodu života
Procenjujem svoje odlučivanje
Odbacujem tvoje odbijanje
Pribijam se
Pobijam
Ubijam
Volim te svakog minuta u godini
Na slobodi zatvoren
U tvojim dodirima
Mrzim te
Zaudaram
Zastarelim šemama
Pokušavam
Samo pokušavam
Da ostanem netaknut
A dobro sam ispipan
Ispitan
Upitan je moj osećaj
Da li se sećam
Da li me se sećaš
Isparavam li
Predosećaš?
Zažmuri i dozvoli
Mojem srcu da srlja
Crni origami
Polomljeni stakleni tanjiri
Prosuta kafa
Moje tablete
Male medene
Svedene
Prefinjene
Efikasno sklopljene
Da me vode
Od ove vatre koja
Silno želi da me spali
Šta smo zgrešili
Pali smo
Nismo se dizali
Jastuci su nas zbunili
Žvale na posteljini
Ti nisi
Ni ja nisam kada nisi
Otišao si
Ostalo je svega malo ničega
I ništa osim toga
Uvek ostane samo malo ničega
I ništa osim toga
Da se oseća
*
Na benziskoj
Uranjaš svoj jezik
Duboko
U utrobu mojih usta
Delimično si jeziv
Ali strastven danas
Koža ti je metalnog ukusa
Dok pijem tvoju žeđ
U plućima mi se kotrljaju
Poslednje ispijene senke
Jutarnje sete
Ja se više ne bojim
Ušuškan u tvojem odsjaju
Postojim da bih želeo
Da postojiš
U tuđim odrazima
Gledam u sopstvena ogledala
Još kotrljam svoje poraze
Ali dobro sam
I sve je ok
Dok znam
Samo dok znam
Da si obasjan
Mojim kretanjima
I da osećaj je obostran
*
Kilogrami tišine
Zarobljeni su u grlu, stežu me i zakopavaju
U sopstvenu unutrašnjost
U sopstveni bezizlaz
I te
Tako teške tišine oblikuju moje reči
Koje nikada, negde, nekome, neće hteti da se poklone
Ti i ja
I hiljade cvetova mašte
Onih tamno ružičastih, onih prljavo bele, zagasito žute
Plave i plave boje
Pobacani smo da se tragamo u iluzornim prostorima
Oko i unutar šume telesnosti
………………………………………………………………………………………………………………………………
Pletem ti rukavice. Da ne polomiš sleđene prste, kada kreneš da me dodirneš
Razvijam čulo mirisa
Grizem travu
Zamišljam ukus tvojih koraka
………………………………………………………………………………………………………………………………
U ovaj nemir vremena i prostora
Proganan sam tvojim očima, bojim se
Da kada te sretnem u ovim
Ili bilo kojim sličnim svetovima
Ne preoblikuješ prepoznatljivost svojih likova
Ne zapadnem u ropstvo tvojih trikova
Ne starih
Već novih
Na koje nisam bio pripreman na vreme da počnem da se navikavam
………………………………………………………………………………………………………………………………
Veoma korisno, pa opet beskorisno, osećam moja zaključivanja
Dugačak sam u mislima. Tako nesavršen u istinitostima
………………………………………………………………………………………………………………………………
Tanka sam daljina, horizont ili varka optička?
Koliko li me još ima u svim ovim trošenjima?
Zaboravio sam, da se s’ vremena na vreme odmerim
Zaboravio sam važnost da se preispitam
………………………………………………………………………………………………………………………………
Znaš
Valovita su ta sećanja
Od jednog talasa
Izgubim more pred očima
Od pogrešnog dodira
Prezrem sva nova u željama rođena
Stremljenja
Zaslepim od ukusa
Zanemim od poljubaca
Od ukusa novih usana
Uspavam se u tim lažima
Lažno ne umem uvek da protumačim
U prvim dodirima
Vasa Sarvan
Rođen u Beogradu 1988. godine
Iza sebe ima neobjavljenu zbirku poezije – “Sudar našeg mesa”.
Živi, oseća i govori sa koferom u ruci.