Urlik iz samousluge snova
Pustinja je geto
gde je neko
ukrao srce plastičnoj lutki
i stvorio silikonsku masku
za one koji
kao radioaktivna kiša
padaju na uredno zalivene bašte
pravi ukus uvek je gorak
kao i poslednja
cigareta
pre spavanja
usamljen kao Jeti
izgubljen kao grudva snega
u vrelom ulju
pokušavam
da zaborivim dodire
svetlucavih prstiju mladosti
ljubav je slučajni partner
luksuzan
slobodan pad
kroz kupolu svilenog padobrana
Nežna lomljava bora oko usana
U mračnim ulicama
nema ko da vidi trk kroz pubertet
nežnu lomljavu bora oko usana
svaki osmeh traje
dvanaest dana
svako malo sunce
nestaje u kutiji za šećer
ožiljci su polja ruža
na sanjivoj koži maturske večeri
pa ipak,
Jug je još uvek divalj
pod anestezijom krivice
papirno nebo industrijskog grada
gori nezaboravnom vatrom
i mitske slike
besmislene klanice snova
liče na krvavu džigericu u prašini
moje novo sklonište zove se TV
dok grlim prošlost
stereo je svedok
i priznajem
uvek sam se osećao kao Isusov sin
koji traži izgubljeni luksuz
jednom sam pitao
a gde spava doručak
jednom sam vodio ljubav sa sumo lepoticom
jednom sam našao utehu na velikom talasu konfeta
jednom sam sporo, sporo kao moron
otpakivao Marlboro
pripaljivao
i duvao dim u prolećni dan
Bikini za bebu, bluz za kapljicu rose
Žena je držala dete u naručju
ispred kartonske barake
na čijem zidu je bio
ispisangrafit
CHARLIE GONNA BE A NAPALM STAR!
pomislio sam da je
svet kontejner prljavog veša
koga će velika vatrena lopta
zauvek spojiti s tišinom
a zatim pritisnuo gas
čas kasnije sve je postalo zaborav
prošle noći sam sanjao
da su mi ukralisvedžempere
i zapalili ih
i bilo mi je hladno
strašno hladno pod krošnjom
starog platana koji je razbacivao svoju koru
pred noge slučajnih prolaznika
kada sam se probudio
zatekao sam poruku:
ti si nervozna urbana olupina
zakopana u đubretu pop kulture
umetnost je nešto sa čime možeš pobeći
ali to je samo izlet s koga se
moraš vratiti
ispeglanih lica
veliki i snažni pantomimičari
smeškali su se s predizbornih plakata
i podsećali da
život nikad ne gubi od amatera
politika nosi lažnu auru nevinosti
samo je maraton
pobeda duha nad materijom
kao i svaki put kad padne prvi sneg
motao sam se po centru grada
i gledao kako pahulje
prekrivaju sivilo
socijalističke arhitekture
dizao ruke i dlanove okretao nebu
da zapamte ples
tih belih nezaštićenih princeza
Razlog
Izvan grada
i dalje
preko reke
i dalje
autoputem u planine
gde život je mnogo lakši
i svaki dan je juče
n i k a d
ne bih želeo da stignem
u mojoj sobi
zelena lampica na pojačalu
jedina je besmrtna
u mojoj ulici
barikada kaže:
ne možeš nazad u detinjstvo
na mekom trbuhu noći
papučica za gas
poslušno savija
glavu
nadole
i ponoćna trka
pustim gradskim ulicama
postaje savršena metafora života
izvan
u spavaonicama
svetlucaju varnice očaja
unutra
u kolima
spiker na radiju kaže:
planeta Zemlja je upravo skrenula
sa svoje putanje i pošla
u nepoznatom pravcu
i ti s njom
i naravno
ona s tobom
i tvojom podignutom kragnom
Eskimo sreće Albino
Kada sam nervozan kupujem stvari
koje mi nisu potrebne
a sve što želim jesu
uvek otvorena zelena svetla
na semaforu
napila si se na igranci
i završila pred matičarem
ali hajde da pričamo o stvarima
koje me nagone da sklopim oči
i budem sasvim sam
oni koji su se
bar jednom probudili
znaju da kožne pantalone
i
kao krv crvena košulja
znače bekstvo
ruke su gore i drže zastavu od staniola
grčevito kao poslednji pozdrav
s Titanika
pogledaj mene
ubogog krotitelja dosade
čije oči žmirkaju
od previše filmova i video-spotova
odrastao sam
ali nisam postao cinik
samoubistvo prezire hladne ljude
toplu kišu skrivenu na obrazima
pred
umornom gomilom
pokaži ljubav za mene
i biće u redu
biće dovoljno
Zvonko Karanović