SAPIENS NEANDERTALIS
* * *
Neandertalac ubije drugog neandertalca
zbog vode
životinju zbog gladi.
Kada baci meso sapiens ponosno hoda
pored svoje krznene žene.
Obezglavljeni neandertalac
Obezglavljeni neandertalac
hoda prljavim ulicama Podgorice
ispod oka ravnodušno ga posmatra prsata sponzoruša
cigani traže “svom kumu” nešto sitno,
ali on se pravi da ne primjećuje
i prolazi pored njih
Auta udaraju u semafore
nervozno su policajci
ubice sjede na granama borova
poštar je ispraznio rupu na uzavrelom asfaltu
izgladnjele mačke mirišu kontejner
ružni avioni lete iznad njegove glave
komarci su pijani od krvi
- ljudi bi mogli zamijeniti mačke -
Neandertalac ne zna da li postoji život na Marsu
* * *
Idiotizam običaja
smetlište je
varvarske prošlosti
koja se briše
pretpostavkama
u istoriji beščašća
i u hedonizmu sapiensa
Običaji ne postoje već samo ljudi
koji ih se slijepo
pridržavaju
Možda se
Možda se zavaravam
(a možda je ovaj dvadesetsedmogodišnji var pogrešan)
ali
i ja mogu pisati lijepo
Socijalizacija je zločin nastao još
u doba takozvane praistorije
Ovo nije plod jednostavne inspiracije
kontradiktornost je solidna
utjeha razumu
Čistoća se nalazi u bolu
Ovo je plod neploda
antiplod antineploda
SMRT APOKALIPSE
* * *
Jer je stvorio čovjeka
priroda je kaznila Boga vječnim životom.
* * *
ako
uništimo
zlo
usklicima
za
mir
onda
će nestati
svijet
Glasovi
Glasovi u tišini
razlivaju se po plavetnom svemiru
ignorišu ptice i ponosni
njihov let
Tvoj glas noćas bez odjeka
luta
i duša rasplamsala
se krije
Bog je sijenka
bez eha
samo još jedna smrt
apokalipse
Četiri jahača *
Oči nisu ogledalo duše
kada zenica nestane
prazni su pogledi
Zemaljska aždaja proždire vlast
za koju smo se borili
i koje nismo se odrekli
- ni nakon smrti –
(Ništavilo je zarobljeno u kamenu
a besmislenost u ispisivanju misli)
Usredsređenih pogleda
konji
ignorišu ljude
Danas molbe ne pomažu
jer iznad je anđeo osvete
i pravda konačno sustiže
Naoštrene zrake sunca
probijaju oblake srdžbe
* 1498. godine Albreht Direr (1471-1528) stvara duborez Četiri jahača apokalipse
Mladić sa dželatom *
Bez pristanka mladića
nema dželata
Mladić na koljenima predosjeća smrt
Erekcija prikrivena rukom delikventa
Mač nagovještava da je vlasništvo dželata
Bez pristanka nema…
Dželat se prepušta strastima
Bez pristanka…
Naspram dželatovih pakosnih očiju
blaženo su zatvorene oči mladića
Bez…
Mučenik i mučitelj su jedno
Spajaju se stopala
lako je skinuti odjeću
* Pero i tuš, oko 1493. godine (Abreht Direr)
Vitez *
Podsmjehuje se vitez požudnom licu Smrti
i rogatom Đavolu
Korak po korak
lobanju sustižu
- lobanja ih vrijeba -
Životinja ne zna
šta se to sprema
dešava li se nešto što
određuje sudbinu
licemjernog svijeta
Vrijeme ističe
očima čujem
ušima vidim
Beskonačnost je kazna
* Vitez, smrt i đavo, bakrorez Albrehta Direra
STATISTIČKE GREŠKE MRTVIH
Bitna pitanja i odgovori za djevojke
Od jutra do mraka dušu od tijela odvajaš?!
Zašto prikopčala nisi mozak na bežični internet lijepih osjećanja?
Prelijepa si dugonoga lešina i samouvjereno hodaš
Nek ti pregore nervi na aparatu što briše ružna sjećanja
Na televizijskom ekranu važno si pitanje pročitala
„Koliko pasa ima Lepa Brena?“, odgovori brzo mala!
Nemaš na računu. Okej… Studente je policija pohvatala,
Tom Džons na bini pjeva, u trans je neka baba pala!
Hodaš i dalje. Na prvom si sastanku. „Da li je on pravi?
Kako da se ponašam?“, pitanja su koja svaku djevojku umori
Samo vidovita Ivka odgovor zna i časopis Love Story
Više te ništa ne zanima. Ni na poruku neće da se javi…
Hej, Nataša Bekvalac u inostranstvu našla novog momka!
Prava sponzoruša… Kako se na ulici odjednom pojavi lokva???
Virus
Scene u jednom američkom filmu
opisuju smrtni virus koji stalno mutira
ubija milion ljudi nevidljivim prisustvom
zaraženih čestica koje se prenose dodirom
Žena plače za mužem, djeca za ocem.
U čemu je problem?
Svi ćemo umrijeti! Da li je to neka velika tajna?
Prije ili kasnije! Svi ćemo u pakao!
Ja sam iskrena fukara i zbog toga veća od onih
koji me ignorišu, ne čitaju, koji me ne čuju
Umrijećemo svi! Ha, ha, ha, ha, ha.
Da se vratim filmu. Gradonačelnik nekog grada
veselo-depresivan dolazi iznad ogromne rupčage
u kojoj bacaju na hiljade raspalih tijela
baš kao u vrijeme
drugog svetskog rata.
Niko i ništa u Podgorici
- za Džordž Orvela
Još uvijek ne znam kako se treba ponašati
kada te ravnodušno pljuvaju svima mili čovječuljci
Možda spavati i jesti, Bogu dane ukrasti
i biti niko i ništa u jebenoj Podgorici
Ove nedoumice nemaju oni što su zadovoljni
kada prime platu koju potroše za pet dana
Treba prestati čitati jer samo lažima dostojni
prežive godinu surovog preživljavanja
i usporenog klizanja u propast; zbog toga
Samo lagano treba stari, sve će doći na svoje
nije bitno kada, sudbina nagrađuje podobne
Ako bježiš od Boga i njegove pravde
to ne znaći da ne treba uživati, uživati
u svakom tenutku! Važno je da zavoliš Vođu,
a ne samo da ga prihvatiš
Sibir
- za Aleksandra Semakina
Ako posmatram oblak
koji me podsjeća na Sibir
da li to znači da sam mrtav?
Ponekad učinim malo
da ni sebe ne razumijem
Ređaju se slike
i ređaju se slova
pokušam da budem manje apstraktan,
ali mi ne ide od ruke
Ponekad učinim malo
da prevarim melodiju
U ovom gradu žive
statističke greške mrtvih
Uraditi anketu
besmisleno je i nemoguće
_____________________________
Vladimir Petrović je rođen 02.05.1983. Završio je Filozofski fakultet, odsjek za fizičku kulturu u Nikšiću. Objavio je knjigu poezije „Uspavano ispred“. Živi u Zeti.
Napomena: uži izbor PRESINGOVOG konkursa (2013.)