Put do ničega
Od nje
Preko svega i svačega
Do ničega
Uvek počne sa nekom njom
Na kraju je ništa
Menjaju se one
Ulaze na taj put
Na čijem kraju je
Uvek
Ništa
Sam
Skitam, prepušten sopstvu,
Od Meseca do zvezda,
Od euforije do beznadežnosti
Ležim u pokisloj livadi sa
Družbenikom travom
Tumaram po nuriji s ciljem
Da mi vreme prođe
Po mraku na plaži
„Dole na obali
Vetar jače duva“
Rekao joj je.
„Onda idemo tamo“
Spuštali su se
Kaldrmisanim ulicama,
Bilo je malo prolaznika,
A topao vetar im je
Nemirno mrsio kose.
Došli su do plaže,
I seli jedno pored
Drugog na stenu.
Ustalasala voda je
Igrala na poziv vetra.
Ćutali su i slušali.
Tada je on nemo
Pokazao na zvezde,
Iznad njih.
Pogledala je.
On ju je zagrlio,
Dok je vetar šibao i dalje,
I njenu kosu bacao
Na njegovo lice
Nenad Petrović,rođen 17.12.1983, završio gimnaziju i osnovnu školu u Mladenovcu i Višu tehničku školu za Industrijski menadžment.
Radovi su mu objavljeni u Gradskoj knjižnici u zbirci kratkih priča za mlade „Mokar pas“, u elektronskom časopisu za književnost “ Polja“, kratke priče i u NIN-u, i Politici, i bio je učesnik Pesničenja.
Trenutno mu je u izradi knjiga pesama u izdanju Presinga