Melodija
Nekad
kada bi komšija
ubijao boga u komšinici
sa radija se
sasvim slučajno moglo čuti
on me voli na svoj način
Sada
duž Glavne ulice
u tri sata po ponoći
jedva duše ima
tek pokoji taksista
s vremena na vreme
i čovek neki na dva točka
par godina pred penzijom
u tri posle tri
U ovom gradu
slutim
sreća i patnja podjednako velika
u par kvadrata najma
čekaju na mene
Dobra stvar leži u tome
što je na putu velike inspiracije
sve privremeno―
ta sreća
i jednaka patnja
taj život
i smrt života kakav poznajem
te smrt kao takva
Zato mi prija ova soba
u nivou ulične rasvete
zato mi prija onaj stan
pod nivoom ulice
Početak zahteva kraj
i krajevi početke
sredina je ono što živiš
i umireš
nema srdnje
takva je priroda stvari
Samo
pitam se
kada bih disao u ritmu pesme
koja bi to melodija bila
Strahinja Kes, rođen 7.11.1992. u Užicu. Odrastao u Kosjeriću, Lazarevcu, Rudovcima, Prkosavi, Novom Sadu i Beogradu. Voli alkohol, poeziju i žene, mada ne uvek tim redosledom. Završio sa dva fakulteta: Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja u Novom Sadu i Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu. Trenutno živi, pije i piše u Zemunu.