Curriculum Vitae, prava verzija
Izašla sam na suvo, na svetlo, oblačili su me i svlačili, mazali hladno, kupali toplo i brisali meko, kezili se i smešili. Jela sam griz ukrug. Posle sam jela palačinke i sladoled. Naposletku sam jela i karfiol i kelerabu.
Obrazovanje i istraživačko iskustvo: Stavljala zrno kukuruza na glavu, sletali na mene, krilima me udarali, grgolj i grgut sivog glasa puštali. Golubove vijala, nisam ih uhvatila. Treptala sam, ukrštala oči, oči pritiskala, vatromet u njima tražila, s one strane kapaka zvezde pronašla, duvala balone, u kadi penu vijala, nisam je uhvatila. Vrtela se ukrug, šare sa tepiha na ringišpil vodila, dok nisam pala. Vozila bicikl sa četiri točka, posle sa dva. Padala sam i drala kolena, kidala kraste, nalepnice odlepljivala, sličice lepila i zlatni kolaž, sama sekla šiške, do gumice se šišala, lupala u šerpe i lonce, lizala sam šerpe slašću povlašćena. Pravila srca i zvezde od testa, stavljala u rernu, srca pekla, pitala sam o mesecu i zvezdama. Pitala sam kako se rađaju bebe i zašto se babe i dede oblače u drap i šta je to drap i šta je to erotika i da li mi moramo da živimo ovde.
Takmičenja & stipendije: Vezivala sam pertle sa dve mašne i obuvala sam patike na čičak. Čičak sam sa jakne skidala, bubamari u leđa sa piste kažiprsta duvala, pravila sam lutkama dom na sušilici za veš. Dom za vešanje. Veš zaleđeni mogao se saviti i slomiti koliko je bio krut. Venčićima kosu ukrašavala, iz ruku mi bežalo popino prase iz trave i helikopteri s grane. Sa kažiprsta otisak lepka skidala i od krompira udarala pečate. Recitovala sam glasno, nekoj pesnikinji važnoj cveće predala, preplivala bazen, jela lubenice, dobijala zahvalnice, pljuvala koštice, pucala bobice, cveće u drugu dimenziju presovala, bilje na latinski prevodila, čačkalice kroz kesten probadala, mršavih nogu vudu zveri pravila. Na tavanu sa sunčevim mušicama se igrala, stavljala naprstke i šešire, rukavice i broševe. U kašikama smešni odraz gledala, i luster i ja smo naopačke visili.
Ostalo: Rupice na zastorima nam seku dan, a senke su jedino ogledalo koje imamo. Sve je dobro. Jedemo mlečne karamele rukama davno obeleženim (belim tufnama od vakcina uredno zavedenim) u kartoteci dečje ambulante. Sve je dobro. Videla sam ježa kako izlazi iz žbunja u mom kvartu. Sviraju ulični svirači. Žene nude bukete i trešnje. Klinci na pešačkom prelazu s gitarama na leđima. Malo dalje, na bulevaru, čikica prodaje na prostirci partiture, trombon, drombulje, okarine, violine. Ništa nisam kupila. „O, sole mio“ se ori trgom. To lokalni nesuđeni operski pevač Bracika peva arije na pozornici života. Ne naplaćuje ništa prolaznicima za užitak. Nisam se zaustavila. Od vrućine pucaju gumice za tegle. Odsekla sam neke smele šiške. Pretvaram se u šesto agregatno stanje, nisam se pretvorila. Sećam se kada sam prvi put osetila miris smole i hodala bosim nogama po asfaltu. Sećam se dana kad sam prvi put videla dugu u barici benzina. I vremena u kom sam tek ubrane višnje nosila kao minđuše i duvala u maslačke. Slavila bih život pesmom kao crna žena što pere veš na reci. Reka mi je prljava, ej, prljava! Hoće li nova deca zameniti staru koje više nema? I ruralni parkur smo davno trenirali, kad smo krali jabuke u nečijoj bašti. I urbani parkur smo vežbali dok ga još nisu ni izmislili, kad smo skakali s garaža pet metara visokih i na metalnim štanglama se prevrtali naglavačke. Jahali na svemu što je imalo leđa. I pecali ribe što stanu na dlan. Sećam se, nisam ništa uhvatila.
ŠARENI ILI CRNI?
Kao puževi nosimo svoje kuće na leđima
Iz školjki viču očevi i majke
Samo da se ne izližemo ne uspavamo
Ne prepričamo ne prećutimo
Razmaženi prethodnim iskustvom
Od kolevke do groblja
Je l’ diše? 0
Kako diše? 3+
Šta udiše? 13-19
Zašto se zadiše? 50
Fuj, kako diše! 70
Više ne diše. 70+
Ujaci, prosci, prosjaci
Ujaci su osedeli
na zgradama viseći vrtovi
Semiramidae Sensimilliae
soldateska: kao groteska, piše u rečniku jezičkih nedoumica
a život je ženskog roda: vita, vitae, femininum
mrtvi jezik kaže
Ujaci su ostarili
sve se manje smeju
Ujaci su iznemogli
svisni odano pseto
evo tvoga Uliksa
Prosjak među proscima
Najgori bi da se razmnožavaju
čekam izum ovoga veka da nam kaže kako nismo znali živeti dosad
pa da se iznenadim kao ljudi što su živeli na ploči
kad su shvatili da živeše na lopti
i opet ćemo pevača raščerečiti
za jarčiju ga pesmu jarcem nagraditi
ujaci nisu više oni Ujaci
sve medalje su iste samo druge boje
kaže dečak koji nije osvojio zlato
Ujaci su umrli.
išli smo preko sve je bilo isto
s one strane ogledala
kuće s dugačkim tremom
pločice fasade i iza
velika dvorišta
silosi i živina
kroz sve sobe redom da dođeš do kupatila
miris naftalina i veliki jastuci u sobama
vojvođansko selo s druge strane ogledala
sve je bilo normalno
samo se nešto krilo
rekli su ovo je republika srpska krajina
sve je bilo normalno
samo se nešto krilo
iza osmeha
baka je kuvala rinflajš
i imala mutno levo staklo od naočara
kuće su imale rupe i cveće i rašireni veš na terasama
čovek bez ruke je pio pivo ispred radnje
inače sve je bilo normalno
nosili smo jednoj devojčici uloške
čak odavde
zvala se dragana
tamo nije bilo da se kupi
rano je dobila
nosili smo čokolade i te uloške
simbolično
ultra plus i noćne
da pokupimo krv
i dnevne mirišljave rekla sam mami
i dnevne mirišljave
nosile su majice na bretele i helanke kao i mi
dečaci su ih ‘vatali
slušale su draganu mirković
i skupljale papiriće
dnevne mirišljave
nisam videla nijednog dečaka
ali tako su pričale
sve je bilo normalno
dobro ne baš normalno recimo uobičajeno
ali nešto nije bilo u redu
jeli smo rinflajš i spavali na velikim jastucima
silovanje to je kad te vežu pa te teraju da piješ vina i rakije
rekla je dragana
sestra joj se zvala grudvana i farbala se u žuto
nije znala za bolje
sve je bilo normalno
kuće su pokazivale cveće
i vez na jastucima
sve je već bilo gotovo
i sve je bilo normalno
ali bili su prazni kao izbušene kuće
i oko iza mutnog stakla
iza bakinih naočara
iza ogledala
Bašta preko
Eno ga u mantilu boema
loše se maskirao u sebe i prolazi
Eno ga na TV-u
pustio je bradu, buni se u Siriji, Palestini, Iraku
Eno ga u supermarketu
mamuran kupuje lažnoj deci kinder jaja i izmišlja priče.
Ženu poljubi ovlaš, a ona mu kaže: „Obrij se – kako te nije sramota – smrdiš na kafanu! “
Dva novčića na oči sâm sebi stavlja
da se preveze nekoj drugoj deci
Možda je i umro onog dana
kad smo videli kako ga spuštaju u raku
Emigrirao u smrt
odatle ga neće vratiti
ako zatraži azil ostaće
na reci
jer nije imao da plati poslednju turu
ili zaboravio da dođe kući nekoj drugoj deci.
A ona
stavlja parfem i izlazi
bira dva metra damasta i metar muslina
u nekoj bašti preko
mimoze i frezije bere.
Roditeljima
Iz večnosti grada došla sam u smrt
iz večnog grada
dočekala me s vrata smrt u kući
Nisam htela da vidim tu lutku što je podmetnula smrt
Nisam htela kući u kojoj život tako prođe
Aus der ewigen Stadt kam ich in den Tod
nach der ewigen Stadt
wartete der Tod an der Türschwelle auf mich
Ich wollte diese vom Tod aufgezwungene Gestalt nicht sehen
Ich wolte nicht nach Hause, wo das Leben so endet.
na nemački prevela: Isabella Csik
Din vesnicia orasului am ajuns in moarte
din orasul vesnic
m-a intampinat de la usa moartea in casa
N-am vrut sa vad papusa aceea, care a instalat moartea
N-am vrut in casa in care viata trece asa.
na rumunski prevela: Dragana Pisarević
Ab aeternitate urbis veni ad mortem
Ab urbe aeterna
excepit me ad portas mors domi
Videre nolui eam pupam, quae subiecit mortem
Ire nolui domum, in qua ita abit vita.
na latinski prevela: Sofija Bejkovska
Pakao
kakvi krugovi bičevanja prženja vragovi
bockaju te zaboravljenim kišobranima
bibliotekarke te zovu na mobilni zbog nevraćenih knjiga
kad ti ponude alkohol i kažu uzmite celu bocu, ti nemaš otvarač
umesto toga osuđen si da piješ mutljag iz proprane džezve
i nedeljom se vučeš po šalterima
pečatiraš, plaćaš, overavaš, kopiraš
a ostalo sve kao i ovde
MEDA I MLEKA ili
KAKO OTVARAŠ TEGLE,
ŽENO, KAD TI MUŠKARAC NIJE TU?
Veza
Odrasli na kultu pornića
i odrasle na fabuli bajke
mi smo se spremili za grad
i jedne večeri se sreli.
Nešto veliko
Dečaka u utrobi
Melvila u torbi
Rukopis u glavi
niko na ulici
nije znao
da nosim
Ne širi veš noću
ne peri ga nedeljom
što si pustila mašinu svetac je
dete ti se provuklo kroz noge zatrudnećeš
ide stomak u špic nosiš muško
samo nek’ je muško
to te jede kiselina zbog detetove kose
vi čekajte ovde
šta ’očeš moja se majka porađala na suvo
vi čekajte ovde
samo dečaci lome pogaču
idu po badnjak
jedu ovčiji mozak
olovom se lije strah
kakvim razgovorom
Kauzalnorelativna
Da nema komaraca
ne bi bilo žaba
da nema žaba
ne bi bilo roda
da nema roda
ne bi bilo proleća
da nema proleća
ne bi bilo dece
da nema dece
ne bi bilo ljudi
da nema ljudi
ne bi bilo komaraca.
Nisu ni tako loši ti komarci.
Nisu ni tako dobri ti ljudi.
Hronotop provincije
Ispred garaže što služi kao šupa
jer kola nemaju
Izbrojte naredbe i psovke
upućene deci i pokvarene zube
u narednom pasusu
Između dva požutela prsta
drži cigaru, a nadograđeni nokti kucaju poruku
dete opsuje kletvom po navici u prolazu
Ćelija društva
Otac je po povratku iz kafane pao kao klada
Sin je pao nedaleko od klade
Ćerka se ujutru spremila za blow job interview
a htela je da igra ples šećerne vile
Majčin lokomotorni sistem više ne može da vuče
njena dijagnoza je: rak samac, kancer solipsijazis
ŠEĆER ILI ZASLAĐIVAČ?
Leto
U zamci senke
Beskrvna breskva
Sunce oko bode
Žutim noktom
Sumrak
Sumrak hrli leprozno
otpada dan
od sata
od kazaljke odmetnik
od kalendara otpadnik
zadah svetine je ispario
razređenim vazduhom smrznut
oterana buka se pretvorila u Ništa.
Šero
Šero uteká leprozne
otpadúva deň
od hodín
od ručičky odpadlík
od kalendara odpadatelˇ
zápach svetosti vyparil
rozriedeným vzduchom zmrznutý
odohnaní hluk sa menil do Ničoho.
na slovački prevela: Jelena Komaromi
Nepoželjni intertekst
Moli se čitatelj/ka Dostojevskog
član/ica Gradske biblioteke
da nam ne prepravlja svakog boga u Boga.
Varenje i san
Čajanka pod stolom
jer smo mali ljudi
čajanka pod stolom
dečija je igra
piknik na tepihu i čajanka pod stolom
između dve stolice
mi pravimo šator
između dve stolice
mi tražimo zaklon
čajanka pod stolom
jer smo omamljeni
ispod ispod stola
mi tražimo zaklon
______________________________
Andrea Popov Miletić (Novi Sad, 1985), završila je Karlovačku gimnaziju, a potom diplomirala komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu gde je naučila kako da čita, ali ne i kako da piše. Volontirala je u NSHC-u i NSUSI-ju (pomoć romskoj deci u učenju; čitanje i snimanje zvučne literature za slepe i slabovide studente). Sarađivala sa novosadskim listom Dnevnik, pisala eseje i kritike za pančevačke Sveske, portal www.knjizevnost.org, elektronski časopis Afirmator, www.konkursiregiona.net, Republiku. Prozu objavila u Zborniku poezije i kratke proze mladih sa prostora eks-Ju Rukopisi 34 Doma omladine Pančevo, kultur-propagandnom listu kARTon br. 8 fondacije Danila Kiša iz Subotice i u knjizi najlepših ostvarenja sa XI konkursa za najkraću kratku priču O malim i velikim stvarima, Alma, Beograd, 2012. Njene pesme su ušle u izbor za ovogodišnje aprilske susrete Reč u prostoru 08 beogradskog SKC-a. Osvojila prvu nagradu SKC-a Kragujevac u vidu štampanja neobjavljenog proznog rukopisa pod naslovom Crtice u izdanju XII kola edicije Prvenac.
Napomena: uži izbor PRESINGOVOG konkursa (2013.)