VELJAČA
Veljača je zaleđen prozor
koji te zatekne ujutro.
Samo jedna ostavština
hladnoće, prozirna
kao mi koji smo eto pozvani
da se budimo i popijemo šalicu kave.
Veljača je zaleđen prozor
koji te zatekne ovih dana
kad sunce ne grije,
postoji samo radi ljepote.
Nebo je prazan list papira.
Nigdje niti jedne ptice.
Načuo sam da je
sanjarima cio život
osjećaj bliženja proljeća,
a tek je veljača.
Tek je veljača.
WAGNER
Kroz noć,
jedna lokomotiva putuje kroz noć
i reže spokojnu simfoniju večeri
kao nož parnom trubom.
Tisuće i jedna da se skupi ruka
ne bi mogla zaustaviti
tu silu što se pruža tračnicama.
Koliko samo malo moći ima novac,
kako je beznačajan diskurs,
kada se ‘poredi s tom snagom.
Baš to osjećam u Wagneru:
eksplozivnost jedne lokomotive
i svoju bespomoćnost
pred tim naletom egoizma
koji se ovija oko mene
kroz noć.
LADA
Tužno je to,
izgladnjeli umjetnici
sjedaju na ulice i pjevaju.
Netko cvjeta
pa mi travi krade
sunce i pažnju.
Zimski su kaputi
usamljeni, ostavljeni
u ormaru.
Klupice u parku
opet trpe težinu
ljubavi.
A pletenim šalovima
nedostaje miris
tvoga vrata.
Tužno je to
kad proljeće uđe
bez kucanja.
Antonio Karlović rođen je 1994. godine u Zagrebu. Pjesme su mu objavljene u nekoliko časopisa i publikacija (Republika, Književna Rijeka, Trag, Rukopisi, …) u Hrvatskoj i inozemstvu. Polaznik je nagrađivanog književnog projekta „Prirok“. 2017. godine osvaja prvo mjesto na međunarodnom Festivalu poezije mladih u Vrbasu, najstarijem književnom festivalu u regiji. Još nije objavio zbirku pjesama.