Lubenica
Prašina naslagana na odjeći koju
već niko ne koristi
I sve te sezonske iznošene stvari
od kojih me boli glava
Nevažni ljudi i dotjerane voditeljke
Par nalickanih plavuša iz časopisa
Koji je skuplji od nedjeljnog ručka
Tupi ljudi isijavaju svoju dosadu
U hodnicima
ispred prodavnica
U buticima
Gaze za sitnicama
Rasprodaja jebena rasprodaja
I malo trulog voća
i povrća
Zamisli da se prepoloviš kao lubenica
da sve puca od sočnog sadržaja i smrti
A ti samo tako ležiš
prepolovljen
I čekaš
onog koji uvijek zna za red
On se nikad ne gužva sa ostalima
ne prosipa po sebi
Nije mu prljava brada
Zamisli da pucaš kao lubenica
Na stolu
i da taj nož
Kojim te sijeku
mame i njihova djeca
Zamisli da taj nož
može da boli
onako kako prikazuju u filmovima
A ti ležiš
jebena naduvana lubenica
Djeca bi htjela dinje
Majka ih nikada nije kupila
L u b e n i c a
prska po koži
i privlači muve
Uvijek postoji neko ko privlači muve
i lešinare
pomisliš
uzdignute glave
spremne za tacnu
Zamisli da poslije toga
više niko ne može da te sastavi
i da tako raščerupan
na komade
Stanuješ u svakom uglu svake sobe
A nijedna nije tvoja
Nikad
Nije
Tvoja
Juli
Ljeti
se ljudi ljube i smiju
i vlažni su od znoja
po kome gacam
dok se nervozno klatim za njima
To je jedino što
dobijam od ljubavi
Njihove ruke u pokretu
I srca koja se guraju
na julskom suncu
A moja glava je preteška
kao smrt u tegli
Kojoj se ne bliži
kraj
Pakao
prestajem
da dotičem tabane
u njima nema ništa
osim modrine i bola
prestajem da gledam u monitor
znam da se bojim znam da ćutim
prestajem da plačem
dobro je kada su oči prazne i kad
odmaraju na preprženoj ulici
ovo je pakao zemlje i ljudi ne grizu
da pojedu
ljudi grizu da odu
prestajem da se namještam
kao da mi je stalo
znam da kada kažem -prestajem-
mislim da se obraćam sebi
Sve ovo vrijeme slutim da je još neko
tu
Tačno pored
kada ispružim noge shvatam skučenost
i ona ne boli, ona je bezopasna
Lomim kosti na parketu
Kao da je zaista stravično
pisati
o pucanju
Kada ispružim ruke shvatam skučenost
i ona ne boli, ona je bezopasna
Njome je ispunjen krug
Estetika
Sjećaš li se
Vitka glumica zavodi
svoje kolege u opremi za vatrogasce
s njima gasi požare i dijeli ručak
a mi gledamo u nju kao u egzibicionisticu
koja raspomamljeno
skače sa jedne žrtve na drugu
vidiš ga, taj živi život
pun jecaja i loše muzike
vidiš njene usne, njene oči
grudi nisu važne, grudi ne govore
sjedimo, nas nekoliko u toj grupi
adolescentnih posmatrača
prijatelj komentariše radnju
scenario je lažan koliko i boja njene kose
vitka diva izgleda sposobno
kao i njeni bikovi
jedan od njih ima lijepu kožu
tetovažu i noge fudbalera
Jedan od njih je plav
Najdivniji bog obrijanih površina
Ekran se širi i ljudi vrište od sreće
koja je neprobojna kao želja
za smrću
Sjećaš li se
Kada se reči zgusnu pod zube
i zvučnici se ne smiruju
oni jure, jedan za drugim
Njima su obećali svijet
Čitav kofer igračaka
Za živi život za udoban počinak
Diva je neumorna
kolegama je vruće
Legli su
A on je lijep kao sve što smo mogli nacrtati
poželjeti i prihvatiti
Njegova koža je čisto bijela
Leđa široka i masna
I u tom trenutku
tačno znaš
u koga da gledaš
šta da misliš
Znaš ko si
samo ne znaš
kome da vjeruješ
Raj
Ovo je
pjesma o drugima
koji su izašli
napolje
i sada izgledaju
rasterećeno
njihova lica liče na
sretne završetke
bez važnih životnih poruka
bez glume
Njihova lica
su samo lica
Bezbroj tih sitnica
koje su ugravirane
u mojim grudima
ni večeras
me ne zaobilaze
Ne, nisam ovde
da napišem
kako da živim
Padnem li
Padaš i ti
Svi padamo
kao da nam je neko rekao
da je tako bolje
da smo tako
manje mi
a više nebo
i prah
među trepavicama
Kovač, Dominik
Živi u Sarajevu
Objavljuje poeziju na internet stranicama i blogovima.