GUMENA MUZIKA
Pre spavanja – muzika.
Od specijalne gume,
koja je dovoljno elastična
da se uvuče u sve ćoškove glave i tela,
ali i dovoljno tvrda
da izbriše vreme i skorašnja sećanja.
Mada ne isuviše tvrda, da ih totalno izbriše, do neprepoznatljivosti,
već tek toliko da ih, manje-više, razmrlja pred san.
Pre spavanja – slušalice i brdo mp3 fajlova.
U specijalnoj gumi poenta je,
od koje je digitalizovana muzika napravljena.
Ona pravi mrak,
al’ ne mrak za oči,
već onaj za tebe, jer te u njemu biti neće.
U nama nešto nikada ne spava,
i jedini strah koji jeste, je od nespavajućeg strah.
Pre spavanja – intro, strofe, refreni, poneka solaža i obavezno fadeout…
… koje jutro ne interesuje,
niti fragmenti melodije, koji će se preko dana u dosadu razvući.
Već samo mrkla noć,
otežala i osamljena, kao pokisli beskućnici.
Po na brzinu sklepanim, oronulim i budjavim skrovištima zavučeni.
Pomažu nam da se ne sećamo snova, nestvarnih boja i opasnih zvukova njihovih,
već samo gadnog mirisa gume. Da bi znali da smo stvarni.
I trošni. K’o i svaki drugi organa, tkiva, tečnosti i gasova skup.
Obavezno pre spavanja – eine kleine Gummimusik.
OSUJEĆENO BEKSTVO
Pobegli smo,
kad su nas napali likovi iz ogledala.
Besni su, kažu –
da ih gledamo sa nepoverenjem,
da ih omalovažavamo,
čak i da ih mrzimo.
Počeli su sa spontanim negodovanjima pojedinaca –
kako je neizdrživo,
da više neće da trpe takve uvrede,
da moraju da preuzmu pravdu u svoje ruke.
No, to je samo privid.
Sve je već bilo ranije dobro organizovano.
Hteli su da nam priđu iz suprotnih pravaca,
da nas iznenade, da nas uhvate u klješta.
Počelo je gađanje.
Prvo jedan mali komad stakla,
pa onda drugi, malo veći,
i već je počela da pljušti staklena kiša.
Da nas iseče na komade.
Jedva smo se izvukli.
Ušli smo u prodavnicu iskrivljenih ogledala,
pa nisu više znali ko su oni, a ko smo mi.
Prodavnice su spas!
Nismo pobegli,
kad su nas napali likovi ispred ogledala.
SEVERNO
Led…
Svuda belina.
Led…
Samo tišina,
samo zima.
Sneg…
Kud oko staviš.
Sneg…
Da korake praviš,
da zaboraviš.
LUTRIJA
Možda,
ako nekad budem imao sreće,
nađem
nekog dobrog i iskrenog
sebe.
Nekog,
ko će uvek biti uz mene,
i sa kim
ću moći da se družim
ćuteći,
a
da to ni meni, ni njemu uopšte
ne smeta.
Hrabar biće taj moj ja,
i jak.
Znaće,
da sve ovo uopšte nema smisla,
ali da plače
i da očajava zbog toga on neće.
I pivo
hladno
dok bude teklo našim grlima,
u tišini,
razumeće on moje unutrašnje ništavilo.
Neprijatno
i patetično,
ako budem baš imao puno sreće,
neće
se zbog toga osećati ni on, ni ja.
Udaraće
bez straha
direktno u lice kretene zastrašujuće debelih
vratina,
kojima bih psovao majku, kada bi
pljuvali
po mrtvima,
i živima, samo zato jer im se to činilo
cool.
Sebe jednog takvog da sretnem,
trebaće mi
ogromna sreća.
A ako pak budem imao samo malo manje
sreće,
mozda i dobijem milione i milione ovog vikenda na
lutriji.
SENDVIČ DEMONA
Prošlost je
bol,
budućnost je
strah.
U sendviču.
List zelene salate,
paradajz isečen na kolutove,
trakice svežeg krastavca,
u tankom sloju buter namazan,
majonez dodat vrhom noža i
ti.
Niste znali da i demoni
mljackaju?
TRAGOVI U LOVU
U ledenoj šumi tražiš tigra,
jednog od oko četristopedest preživelih.
Dok se mraz u strah uvlači,
svetlost se kristalno prelama
oko tebe.
Svet nestaje,
kao kraj filma u tamnoj
bioskopskoj sali.
Par užarenih očiju
te čeka.
KAP PREVIŠE
Segmentiranje.
Krhotine za seču i krvarenja.
Čovek vozi ugušenim ulicama,
vozi oprezno
i ne vidi kuda ide.
Sećaće se samo broja gde parkira,
boje zgrade
i prašine pustog stepeništa.
Pomućenje.
Mešavine za zaborav i odustajanja.
REŠENJE NEJEDNAČINE
Kupiš konja.
Naučiš da jašeš.
I odjašeš…
PRAZNI PROSTORI, PRAZNA VREMENA
Vreme prolazi preko reda.
Okrećemo se da glumimo.
Umor se prepoznaje.
Stid
i kajanje.
Povlači se isti potez.
Laži stižu iznutra.
Treća vrata stvaruju perspektivu.
Ostaju zamandaljena u ramu
i zidu.
Pesak curi iz temelja.
Prazni koferi putuju.
Na stolu samo prasak.
Nema udarca
ni pesnice.
Prelazak na drugu stranu.
Par razapetih hiperbola vodi smiraju.
Krugovi ostaju zatvoreni.
Bez gumice za brisanje
i makaza.
ISKUSNI LJUBAVNICI
Iskusni ljubavnici
brzo nalaze veš u mraku.
Iskusni ljubavnici
piju čaj od koprive.
Ne skidaju odmah čarape.
Poznaju dobre radio stanice –
smooth jazz, lounge, chill, rock 70’…
U ustima dugo drže kompleksne ukuse.
Iskusni ljubavnici
održavaju kondiciju.
Iskusni ljubavnici
piju čaj od koprive.
Medjusobno razogovaraju naglavačke.
Provode duže vremena u kupatilu
od proseka za zadatu starosnu grupu.
Generlano se manje plaše prehlade.
Iskusni ljubavnici
imaju široke oči.
Iskusni ljubavnici
loču čaj od koprive.
Depiliraju se selektivno.
Na aritmetiku gledaju blagonaklono,
kombinatorika im je deo imaginacije.
Stručnjaci su za plafonsko slikarstvo.
Iskusni ljubavnici
govore tiše i pola oktave niže.
Iskusni ljubavnici
piju čaj od koprive.
Smeju se tresući svoje telo.
Oslobadjaju prostor od koordinata,
munjevito kradu satovima one sitne šrafove.
Svoje uši pune suzama radosnicama.
Iskusni ljubavnici
se greju za džabe.
Iskusni ljubavnici
piju čaj.
Sebastian Stančulović je rođen 1973. godine u Nemačkoj. Odrastao je u Zaječaru, Bežištu kod Bele Palanke i Nišu. Po završetku studiranja Elektrotehnike vraća se za Nemačku. U gradu Karlsruheu završava i doktorske studije i tu ostaje sa svojom suprugom i dvoje dece da živi i radi. Pisanjem proze i poezije, koja je objavljivana u zbirci pesama učenika gimnazije Bora Stanković u Nišu Uzlet, kao i u studenstkom časopisu Elef, se bavi još od školskih dana.