crta sudbinskog grada
ucrtana je na
dlan
guščjim perom.
napiši mi dugo
sjetno pismo
dok na gramofonu
svira
Albinonijev Adagio.
misao teška
poput oprosti
razvaljuje
gornju stranu oblaka.
u revijalnom tonu
samoća je ušetala u sobu
glamurozna poput holivudske dive
na kokainu
***
hoda sobom
nagošću koja pomjera
tektonske ploče
i prkosi postojanju
u tišini
slućeni ton daljina
u molu
ravnodušni udar vjetra
ti si granica
preko koje ne mogu
***
Lažna sigurnost u mekoći jutra. Rasuti pogledi po praznom zidu. Monotonim pokretom ruke pomičeš kosu sa lica i nestaješ. U tren. Treptaj oka. Zaron u sveobuhvatnost.
Toplo mlijeko.
Štrudla od višnje.
Kava.
Cigareta.
Kružni tok uspomena odjekuje ritmom rutine.
Iskorak.
***
Jednolični ritam koraka odzvanja pločnikom. Zvuk se širi i tupo odbija od zidova stvarajući cjevastu jeku. Ulična svjetiljka svojim mutnim snenim žutim sjajem baca duge sjene.
Prošla je ponoć ili možda cijelo stoljeće.
Muškarac i pas u noćnoj šetnji. On doziva psa imenom. Pas dotrči mašući veselo repom, digne se na zadnje noge, a prednjim dosegne muškarčev trbuh. Ovaj ga pogladi po glavi. Pas veselo zalaje i ponovo otrči.
Iskupljenje.
***
Rijeka je skrivena maglom.
Samo kreket žaba daje naslutiti u kom je smjeru voda. U trenu kad utihnu, koprena vlage ponovo pomuti orijentaciju.
Kapljice se skupljaju na obrvama a potom kliznu niz lice. Ugodno škaljaju.
Povremeno neka ptica nisko preleti i klepet krila raspara spokoj.
Restauracija.
Roberto Vodanović Čopor rođen je 1970. godine u Splitu, živi u Zadru. Objavio zbirku poezije „Insomnija“ u izdanju kreativnog centra Vigvam. Objavljivao je poeziju u časopisima Tema, Zadarska Smotra, na portalu Kritična Masa, te nezavisnim fanzinima u Hrvatskoj i Engleskoj. Kratke priče i pjesme zastupljene su mu u nekoliko zbirki grupe autora. Na glazbenoj sceni zastupljen je kroz kantautorski eksperimentalni projekt Čopor.