Slaven Posavac je vječiti student iz Petrinje koji vrijeme gubi u Zagrebu vječno žonglirajući između dva uvijek zadnja ispita i posla. Kad mu nije previše stalo do obveza, voli se opustiti uz lake droge i teške teme. Prije par mjeseci je spasio malu mačku s okrutnih cesta Petrinje i otad se ponaša kao da je bolji od svih jer je spasio macu. Što je tehnički istina. Također, ima nezdravu vezu s kikirikijem.
Takav ovdje u podrumu
dakle želim biti „rebel“
u punom smislu te riječi
nešto tipa han solo
ili nedajbože che
(ako se moram ograničiti na ovu galaksiju)
želim skakati s mjesta na mjesto
tjerati sile zla i vijoriti
zastave slobode
a kada dođe vrijeme da idem dalje
pjevat ću samo
bella ciao! bella ciao! bella ciao! ciao! ciao!
znat će bella da se neću vratiti
ali onda se sjetim tko sam
i da sam takav ovdje u podrumu
brzo poželim postati gusar
ali onakav kakav je errol flynn bio
neki dobri, znate
malo kradem, malo pijem rum
malo bacam neke subverzije na mornaricu
„loveable rascal“ rekli bi oni koji bi me poznavali
zavodio bih djeve iz visokog društva
obećavajući im zabavu i bijeg od dnevnog života
bio bih slobodan oceanima,
na ti sa scilom i haribdom
a na usnama samo „And there they lay, all good dead men
Like break o’day in a boozing ken
Yo ho ho and a bottle of rum“
ali onda se sjetim tko sam
i da sam takav ovdje u podrumu
pa poželim biti nešto… stvarnije
prilično vječiti student,
dio inventara službe za korisnike,
prijatelje vidim na pogrebima,
napijem se jednog godišnje, nered u sobi,
gladovanje, nesanica, sati odlaze na serije i filmove,
zgužvana roba, tri sloja prašine, strgan krevet,
kontrola me tjera iz tramvaja,
nisam pao godinu, nego sam „apsolvent““,
roditelji ne zovu, trava više ne čini svoje,
pas mi ima tumor, hlače se uvijek podrapaju nekako,
majice su premale,
NIKAD DOSTA WC PAPIRA,
knjige stoje nepročitane, ali čine lijep stup,
šest dana u tjednu, jedan dan u vikendu,
računi za amex, računi za net, računi za struju
računi za račune
i mislim si: dobro je što sam taj koji jesam
jer si me takvog ti upravo nazvala
ovdje u podrumu
nisi zvala hana, ni chea ni errola
nego mene
ovakvog kakav jesam u podrumu
i sve je nekako u redu igrom slučaja
Ovo je dobar život
Ovo je dobar život…
Slušamo dobru glazbu
i sreću smo zamotali u komad papira.
Trudimo se svim silama odagnati svijet.
Imamo malu mačku,
tako slatko zločestu.
Pokušavam biti duhovit,
ne znam koliko mi ide za rukom.
Govorim ti da ću te slati na
natjecanje u pakiranju sreće
gdje će ti svi reći da si
najbolja u tome, da si se vratila
u neka jednostavnija vremena.
Prvo mjesto – kategorija “klasik”.
Mačka me grize za prste,
svira Bowie – moderna ljubav,
a ja te tako starinski volim.
Ovo je dobar život.
Bez obzira na sve.
Uvijek malo dalje
uvijek malo dalje
negdje dolje na jug
spustiti se do obale
i namakati noge u toplom moru
tražiti onog galeba o kojem svi pjevaju
poći na istok
u potrazi za sobom
klanjati se onom višem
mantrati istine na vrhu planine
sanjati u prirodi, a buditi se u ljudima
ostati na mjestu
i pronaći sve opet novo
propisno shvatiti da nov si ti
živjeti dobro i dugo, za sebe i za druge
živjeti, stariti, umrijeti
uvijek malo dalje
pokraj prostora i vremena
dat ću ti pet
negdje između galaksija
i srest ćemo se jučer
ako nas sutra već ne čeka